Donnerstag, 1. März 2012

Davni suncostaj...


Tišina uspomena miluje snenost. Oči nestaju u dišnici duše i pretaču uzdahe u smijeh titrajućeg srca.  Ova noć prelama dan u svjetlo i tminu, dijeli san i javu. Ljubičasti snovi se množe rastućom noći, a žudnje se utapljaju u zlaćanim svitanjima iza magličastog horizonta svjesti. Mjesec prosipa srebrene niti i tka mrežu u koju lovim sjećanja na besanost prohujalog vremena. Sa zvonika katedrale u kojoj sam krštena otkucava ponoć. Zvuk udaraca klatna o bronzu prelazi u zvuk ljubavnog sna koji odsanjasmo na početku priče. Bila je zima. Tragovi naših koraka još uvijek postoje u snijegu koji je proljeće odnijelo u zavjetrinu sna. Ljubičasti tepih se prosuo vidokrugom i objavio kraj elegija vremenu kojeg nije ni bilo. Laste su se vratile u potkrovlje kuće u kojoj je tuga prezimila. Završilo je umiranje sna u smaragdnom pogledu i objavilo nicanje mlade trave u perivoju duše. Sanjam novi san na laticama zaostalim iz vremena oluje ruža. Baršunasti tepih ovog jutrenja me prisjeća na ono davno proljeće u katakombama grada kada smo stojeći na pijedestalu, pod refletorima i pred auditorijem mladih pjesnika, pretakali osjećaje u riječi i poetskim dijalogom objavili početak beskraja. To "Jutro poezije", puno nepostojećih boja, nježnih mirisa i tankoćutnih tonova tvoga glasa, blješti još uvijek kao najljepša osjećajna slika u sjećanju. Bilo je jutro prelamanja proljeća u ljeto, u naše naglo ljeto. Najkraća noć je otvorila dveri zbilji. Ljubav se spustila Jakovljevim ljestvama u mladi dan i zaustavila u dubini tvog pogleda. Prepoznadoh je šumom vjetra u duši i lepršanjem leptira u srcu. Krv se preobražavala u pjenušave kapljice sreće i zalijevala isušene oaze žudnji. Osjetih tvoju ruku na ramenu. Dodirom si san pretvarao u javu. U zenitu toga ljetnog dana se sjetih očiju boje sna sa malog prašnjavog perona u gradiću kojem zaboravih ime. Odakle dolazi voda, upitah. Iz zemlje odgovorio si osmjehom i upitao, odakle ljepota? Iz dubine oceana snova, iz sedefaste školjke koju skrivah neotvorenu u dubini duše, odgovorih osjećajući rađanje bisera iz zagrljaja pjeska, pjene i ljubičastog sna.

http://umijece-vremena.blogspot.com/
   

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen