Postoje li konture
u kojima se krije tišina?
Koje li je boje ta
nečujna magija eonske tajne?
Slušali smo tišinu
u dolini smaragdne rijeke, čuli smo njene bezglasne titraje, uranjali u rapsodiju njenih boja, kušali
njen slad. U njenim prozirnim koridorima
smo susretali ptice čudesnih boja, družili se sa lotosima koji su nas,
otvarajući svoje nježne latice, pozdravljali tišinom. Usidrili smo čun sna u
središtu njena carstva i promatrali put sunca od istočnog ka zapadnom nebu.
Divili se njegovoj igri sa tužnim vrbama i bijelim brezama na obali rijeke.
Kada je s neba
kapnula tišina podnevnog sunca, ljepotom je ubila sjenke koje su se, do tog
trena, zrcalile na površini vode. Iz
obližnjeg šaša je u vidokrug dolutala vidra i razbila na trenutak taj
tajanstveni ugođaj. Liske poletješe u beskraj pretačući muk u lepet
svilenkastih krila.
Zagrlio si me i
upitao, jesi li čula tišinu?
Vidjela sam njenu
nevidljivost, odgovorih utapljajući se, kao leptirica, u jantaru tvojih očiju.
Danas u tišini
naše dnevne sobe pokušavam čuti ono što sam u onom naglom ljetu naučila
slušati. Svjetlost suncozlata prkosi odlazećem danu probijajući se kroz staklo
prozora i zaobilazeći me slika sjenku moga tijela na parketu. Ti se smiješiš
jer osjećaš da se divim njenoj duljini. U sutonima, igrajući se zrakama sunca,
sama iz sebe rastem. Otvorih usta pokušavajući izreči to što osjećam. Stavio si
prst na usne. Muk mi odgovori tvojim osjećanjem.
Živimo život pun
svjetlosti, igramo sa iluzijom silueta koje nam tišinom potvrđuju prolaznost
naših ovozemaljskih tijela, ali siluetu tišine još nismo vidjeli.
Nema je, ne
postoji, ona je tek poetična slika sanjanog Raja, tankoćutna glazba duše,
rapsodija boja i nevidljiva pratilja sna.
http://sretan-trenutak.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen