Oprostih snovima zabludu.......

 

 

Ti još uvijek nisi shvatio

promjene na meni,

začahurio si se

u vlastitim lancima.

Zatvorio si srce,

postao školjka!

Tek bi se kroz krhotine tvoga bića,

nasilno ušlo u dubinu

tvojih želja.

Aja sam u ljubavi postala blaga.

Želim biti more tvoje sigurnosti,

kad osjetiš glad,

u mom zagrljaju smiješ otvoriti

kapije tvoga oklopa.

Daruj mi vrijeme do nježnošću

sperem tragove tvog nepovjerenja

i u dubini tvog srca pronađem

najljepši biser

ljubav!

 

 

Na stolu leže ruke

iz nedovršenih zagrljaja

s dlanovima punim

nedavnih milovanja.

Vani se netko smije

grhotno i zlobno.

Željena tišina puca,

razbija toplinu,

mrvi vjerovanja,

a na dlanovima spava ljubav,

sretna u svom postojanju.

 

Dotakla sam tajnu tvog tijela bez kostiju

i nježnost tvojih usana mi pokloni novu sliku.

Naše vrijeme izgubljeno

u vrisku vrtlarevog psa,

ubijeno prije nego su ocvale mimoze,

zatvoreno u naslućenim željama

postade prošlo kada smo poželjeli

slaviti rođenje.

Osjetih tvoje suze na obrazu

i oprostih snovima zabludu.

Zatvorih naše vrijeme u onaj dio mene

gdje dolaze sva i ostaju samo

lijepa sjećanja.

 

"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.