"Malo djetinjstva koje se psuje,
previše prezira u svakoj riječi,
na dnu srca nekoliko zaborava:
kad li to bješe kraj svijeta?
Planeta oko vrata
bolesno sunce pred vratima,
stara pjesma koja šuti,
bol koja smatra sebe blagom.
Sve stvari veoma zadovoljne
i više od jednog bića, skoro sretnog."
Alain Bosquet
Netko pokuca na prozor
Jeli to opet velika sumnja?
sklopih oči, osluškivah, tišinu.
Kucanje mi para uši,
a pred prozorom stoji Život,
život tako jednostavan i lijep
da mu se ne usuđujem približiti.
Bilo je to u vremenu poezije i oluje ruža,
u vremenu kada vjerovah da je život iza mene zatvorio krug
i prepustio me lutanju noćima bez snova.
Počela sam pisati pjesme u koje sam uplitala svu tugu svog mladoga srca.
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
rekli su da dočekuješ zoru
u parkovima ili pod mostovima.
Noćas sam te tražila
pod mostovima
Klošari su skrivali lica
i pružali ruke
Osjetih miris istrošene ljubavi
i dotaknuh jedne usnule oči.
Gorčina je prelazila u bol.
Sretoh tvoj pogled bez osmjeha,
a suze su mirisale tugom.
U tvojim rukama neka nepoznata kosa
Osjetih hladnoću na dlanovima
i prazninu iza mene
Rekli su mi da slaviš Bacchusa
kada je vrijeme za snove
a na stolu ispred mene leže krhotine čaše iz koje smo ispijali ljubav
i ruke iz nedovršenog zagrljaja
s dlanovima još punim
nedavnih dodira.
Tada netko pokuca na okno mog srca.
Otvorih oči.
Život tako jednostavan i lijep pruži dlanove i zatvori me u krug ljubavi.
Krug u krugu kugle postojanja, kojeg čine ljudske ruke, koji se širi svjetlosnim strujama unutarnjeg svemira, koji se odupire životnim olujama. U tom krugu svjetlosnom, u toj niski sreće, iskra se za iskru ljubavlju hvata čineći najčudesnija srcemsrcu zauvjek otvorena vrata. Iskrice se množe nježnim dodirima, snagom volje, željom i plamom prihvaćanja. Svjedočanstva svetoga grala što su oduvijek tekla vatrenim putevima tijela, purpurna rijeka ljudskih osjećaja koja sve zle misli pretvara u razumjevanja, sve uzroke tajne u milovanja srca. U tom krugu svetom se krije životna škola, u njemu se trenutak trenutku radosno smije, sjedinjuje snagu svih ljudskih misija u zanosni ples poezije. U čarobnom krugu dlanovi se griju, sjedinjuju se sa svemirskim strujama i prkose sretni burama duša.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen