Ljubav, to beskrajno more satkano od snova i želja, ta čudesna droga, treperava energija koja izvire sa tajnog izvora i postaje nevidljivi svjetleći trag unutarnjeg sunca kojim se jedno biće zrcali u drugome. Na kršu tvoje djedovine vidjeh kako iz kamena izranja život i pretvara se u kapljice svete krvi. Ovo je zemlja dobrih ljudi jer oni znojem srca zalijevaju pustu zemlju koja im uzvaća ljubav rađanjem svojih najmirisnijih plodova. Bili smo daleko od tvoje rodne grude kada se životokradljivac nadvio nad sretan trenutak postojanja. Zaustavljeni u treptaju oka neke nevidljive zločudnosti ostadosmo vjerni ljubavi i korijenju iz kojih je iznjedren tvoj život. Maleni kip kraljice mira je oživio u našim dušama. Prisjetih se Marinkovićeve "Glorije" i urliknuh glasom uplakane majke. Gospa je proplakala suzama koje su se pretvarale u sjemenje ljubavi. Statua još uvijek krasi okno naše dnevne sobe i u svojoj samozatajnosti bdije nad tvojim životom. Jutros se moje misli roje, gnjezdi se nešto novo u čahuri spoznaje. Čujem tvoj glas kojim se opraštaš od kamenjara i vraćaš u ovu džunglu na asfaltu. Svaki tvoj odlazak u okrilje vjerovanja u ukazanje svetosti te jača snagom samoozdravljenja. U bezglasju tvoje istine se iskri božja iskra upisana u šifru tvog genoma.
Danja svjetlost odnosi trenutke, pretače ih u korito prošlosti i prepušta sjećanjima. Pokušavam ih zaustaviti, uhvatiti njihova značenja i zatvoriti u kalež uspomena. Neka tajanstvena tišina se nadvila nad dušu i nedozvoljava zaboravu da mi ukrade melodiju svjetlosti koja me uvijek opija vjerovanjem uljubav, taj najvredniji dragulj u riznici duše.
"Disonance su samo jako razmaknute konsonance" izjavio je Arnold Schönberg objašnjavajući svoja novoizrastajuća muzička djela. Osluškujem prolazak konsonanci vremena stazama bespuća dok u čahuri spoznaje zalutala noćna leptirica prede svilenkastu nit kojom će premostiti još jednu prazninu svijesti.
Bezglasna melodija ljepote uranja u tišinu dolaska trenutka i probija opnu sumnje, otvara vrata vjerovanju i novim notama piše sonatu od snova na horizontu svitanja. U krošnji uvjerenja se hukom oglašava čuvarica drevne mudrosti i najavljuje buđenje novih istina. Proljeće je, a neka, u prošloj jesni, zalutala ptica dotaknu tišinu i u podnožju neba buknu plamen, ona tiha vatra zauvijek pohranjena u uglovima sjećanja. Prošlost na granici trenutka, okusi izmješanih previranja, mirisi zajedničih želja, tonovi svitanja, snaga doživljene sreće. Okrenuta prema istoku jutros čujem tvoje korake u povratku u ovo gnjezdo koje nazivamo dom. Samo jedna mala slika muti ovaj rajski trenutak sreće. Vidim sjenku jednog kratkog, ali intenzivnog prijateljstva kako nestaje u maglovitom oblaku nekog dalekog horizonta. Osluškujem davno skladani preludij anđeoske muzike, potpuri satkan od svih onih tonova kojima smo pozdravljali praskozorja u arboretumu svijesti. Pozaune vječnosti sviraju himnu vjerovanju u ono što preživi sve sumnje, sva previranja, sve bolesti jer i u najtežim trenucima nutarnjih kriza prijatelj nikada ne ostavlja prijatelja u suzama. Odlepršala sjenka mi dokazuje da ono u što sam vjerovala nije bilo prijateljstvo, bila je tek zalutala ptica u traženju neke svoje istine. Nadam se da je pronašla svoj mir u nekom novootkrivenom pejsažu vjerovanja. Spoznah da je to bilo poslanstvo u kojem osjetih da svatko u sebi nosi žig porijekla iz kojeg je iznjedren. Preživjeh još jedno tiho umiranje u zagrljaju ljubavi koju rođenjem dobih u naslijeđe.
"Disonance su samo jako razmaknute konsonance" izjavio je Arnold Schönberg objašnjavajući svoja novoizrastajuća muzička djela. Osluškujem prolazak konsonanci vremena stazama bespuća dok u čahuri spoznaje zalutala noćna leptirica prede svilenkastu nit kojom će premostiti još jednu prazninu svijesti.
Bezglasna melodija ljepote uranja u tišinu dolaska trenutka i probija opnu sumnje, otvara vrata vjerovanju i novim notama piše sonatu od snova na horizontu svitanja. U krošnji uvjerenja se hukom oglašava čuvarica drevne mudrosti i najavljuje buđenje novih istina. Proljeće je, a neka, u prošloj jesni, zalutala ptica dotaknu tišinu i u podnožju neba buknu plamen, ona tiha vatra zauvijek pohranjena u uglovima sjećanja. Prošlost na granici trenutka, okusi izmješanih previranja, mirisi zajedničih želja, tonovi svitanja, snaga doživljene sreće. Okrenuta prema istoku jutros čujem tvoje korake u povratku u ovo gnjezdo koje nazivamo dom. Samo jedna mala slika muti ovaj rajski trenutak sreće. Vidim sjenku jednog kratkog, ali intenzivnog prijateljstva kako nestaje u maglovitom oblaku nekog dalekog horizonta. Osluškujem davno skladani preludij anđeoske muzike, potpuri satkan od svih onih tonova kojima smo pozdravljali praskozorja u arboretumu svijesti. Pozaune vječnosti sviraju himnu vjerovanju u ono što preživi sve sumnje, sva previranja, sve bolesti jer i u najtežim trenucima nutarnjih kriza prijatelj nikada ne ostavlja prijatelja u suzama. Odlepršala sjenka mi dokazuje da ono u što sam vjerovala nije bilo prijateljstvo, bila je tek zalutala ptica u traženju neke svoje istine. Nadam se da je pronašla svoj mir u nekom novootkrivenom pejsažu vjerovanja. Spoznah da je to bilo poslanstvo u kojem osjetih da svatko u sebi nosi žig porijekla iz kojeg je iznjedren. Preživjeh još jedno tiho umiranje u zagrljaju ljubavi koju rođenjem dobih u naslijeđe.
"Budi uvijek djete veselja i sreće jer što više rasteš i brige su veče."
šapat svjetlosti duše čovjeka koji me je učio životu je još uvijek moja zvijezda vodilja. Ostadoh vjerna korijenju iz kojeg još uvijek sazrijevam u vjerovanju u u snagu ljubavi.
Kraljica mira je pratila tvoj put i osvijetljava ti stazu kojom se danas vraćaš u san. Osjećam kako se ponovo zatvara krug dvojstva. Gospina statua na oknu dnevne sobe je, kao u Marinkovićevoj priči, u ovom trenu oživjela. Smiješi mi se suzama sreće i pričinja mi se da sa njenog ispruženog dlana u moju dušu pretače eliksir ozdravljenja.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen