Treperila je u svom bjesu
i grubošću skrivenom u šapatima duše
stala pred porotu
i
razbijala sliku žene.
Sa željom osvete
bacala je blato na sjenke sna,
kroz maglovitu sferu nestvarnog svijeta
kao štektanje hijene
padale su uvrede
i proždirale zadnje krhotine povjerenja,
ubijale dušu,
gnječile srce.
Druga je žena razgolićena do klevete
tražila oproštaj u zvezdanom orlu,
u mislima starog indijanca,
u zvjezdanom zagrljaju,
u maglovitim daljinama nestvarne istine.
Žena ženi iz sjenke sna
pruži srce na virtualnim dlanovima,
srce odbačeno pod nazivom
"dotična osoba"
krvari tugom i prigušenim gnjevom.
Osjećaj ljubavi rađa nove sne,
ljubav tka ljepotu postojanja,
ljubav gnjev pretvara u blagost,
ljubav grli svjetlosnim zagrljajem
svaki novi dan.
Žena ženi iz sjenke sna
poklanja ovaj stih,
pjesmuljak tuge,
dlan bez srca
jer srce je već davno
odbačeno, odbijeno, zgaženo
proglašeno bolesnim,
neupotrebljivim.
Žena ženi iz sjenke sna
ostavlja ovaj virtualni cvijet
i suze,
kristale na laticama
zaostalim iz vremena oluje ruža.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen