Govorio si mi.......nisam ti povjerovala........:-))

Rekao si mi, ne otvaraj srce strancima. Ali ona nije stranac, tvrdih u zabludi vjerovanja. Tko je ona, pitao si. Sjenka duše, odgovorih. Čije duše, pisao si. Srela sam je u onoj noći punog mjeseca, kada je Artemida prosipala mjesečev sjaj kapljicama utjehe, a ti si se borio sa suđenicama i vapio za životom. Vjerovala sam joj jer drugi nisu osjetili moju bol.  Vjerovala sam da je ona svojom molitvom odobrovoljila suđenice. Ne vjeruj strancima, izdat će te kao što su Apostoli izdali krista. Osjetih snagu tvog uskrsnuća i zakoračih u tonove tvoga šapata. Iznenada si bio tu, bio si svjetlost i u dubini duše si me pozivao na ponoćni tango. Krenuh tajnovitim stazama kristalnog labirinta punog zrcaljenja nekog prijašnjeg vremena. Vidjeh pucanje opne i rađanje sunca, osjetih toplinu vrela mladosti, dotaknuh kapljicu u kojoj se bio smjestio cijeli svijet. Ti si stajao na obali Mnemozine još okupan sjećanjima koja su blještala trenutkom ovog sna. Iza mjeseca u dubini beskraja vidjeh sjenku svirača koji prebire po strunama gitare. Prepoznah uličnog trubadura iz naše mladosti i stavih želju u šešir koji je ležao na zvjezdanom tepihu kojim krenuh do rijeke da se utopim u uspomenama. Ponoć je odbrojavala tonove u ritmu tanga koji smo davno plesali pod kišom zvijezda uranjajući u mirise svitanja na trgu cvijeća. Zakoraknuh u trenutak buđenja opijena zvukovima prošlosti i melodijom sretnog jutrenja u novom snu. Ti si stajao na obali sjećanja, brao ruže u dubini duše i slagao ih  u kalež trenutka da ljubav ne nestane u bujici rijeke zaborava koja čeka na duše koje kreću stazama vječnosti. Otvaram oči, na horizontu se rađa dan, ti ulaziš u sobu i na uzgalvlje stavljaš buket proljetnog cvijeća i ja opet vidim san koji odsanjah u onoj noći noći punog mjeseca. Čujem tvoj šapat, nemoj joj vjerovati. Pogriješila sam, odgovaram jecajem duše. Ona danas pere svoju savijest i gazi riječi koje je izgovorila, nemoj više griješti ljubavi moja.
Ostajem vjerna sebi i titrajima nebeskog vretena s kojim sam sjedinjena, osjećam ljubav i sretna sam. Njoj opraštam sudjelovanje u zovu divljine internetskih intriga i prozivanje mog imena u dijalogu sa bogom koji ždere sretne trenutke postojanja i uranjam u ovo ovdje i sada. Osjećam snagu sadašnjeg trenutka i sretna sam u zagrljaju duše i materije.
Hvala ti ljubavi što me vodiš stazama oprosta i opraštanja.

http://sretan-trenutak.blogspot.com