Montag, 25. April 2011

Sjećanja, ti mostovi pod kojima se sretna budim........






Ova pjesma je izrasla iz disanja srca, ona je dnevnik sna, ljubavi i vatre. Kada sam uspijela, razbacane i razbijene djeliće smisla postojanja, skupiti u cijelinu izdala sam zbirku  pjesama "Odakle dolazi ljepota". Taj buket mojih sjećanja je iznjedren iz vremena koji nazivam oluja ruža.  Kasnije uronih u jecaj nutarnje tišine i naučih slušati zvuk zvona koje nosim u sebi, zvuk koji se javlja kada moja čežnja dodiruje grmove zrelosti i ubire zadnje plodove saznanja prošlih godina. Taj zvuk me odnosi na daleki otok, u hram u kojem samo ljubav stoluje, u svetište iznad kojeg sunce nikada ne zalazi. Svako moje lutanje prohujalim vremenom je praćeno  šapatom svjetlosnog prabića u meni i ja se uvijek sretna vraćam kući i znam da su sjećanja izrasla iz predivnih snova koje još uvijek budna sanjam. Da, sjećanja su tek snovi koje budni sanjamo. Ona ostaju vjerni stražari na vratima našeg vremena. Moja sjećanja su lijepa i ja se ponekada vratim u vrijeme prije oluje ruža,  zalepršam ritmom zvjezdane poezije i osluškujem simfoniju univerzuma snagom Anđela u srcu, tog vječnog djeteta u meni. Prolazim kroz vrata zatišja i budim zapretani krater vulkana davnih snova.




Kad čujem zvuk nutarnjeg zvona tada znam,
sretan i radostan čovjek nikad nije sam,
na rampi snova iskri vječno novi san,
nježno ga odnosi u dolazeći dan.

Čudesno je to moje duše stanje,
iskonskog postojanja zdanje
kad iz struna od snova
iskri dimenzija nova.

Strune sanja plešu u mreži snovolovke,
šapat svjetla blješti slikom bajke,
bez tuge, jada i straholovke,
nježna kao dlan majke .

Osjećanja osjećaja se u vrtlog snova vežu,
želje i čežnje se slažu u govor srcu znan,
niti sreće se isprepliću u sanja mrežu,
iz kratera svijesti izranja novi san.

Svjetlost, krv sveta, srce u vječnost odvodi,
iz paperja mekog tka postelju od sna,
krade ljubav nebu, u sanje je uvodi,
sjećanja izranjaju iz duše dna.

Snivam o vremenu ljubavnoga žara,
o suncu što grlilo je ogoljelu dušu,
o šapatu sreće koji srce ne vara,
o dahu kojim uzbuđenja pušu.

Sjećanja i snovi, uzavrela ljubav srca mog,
titraji nutarnjeg sunca daruju duši moć,
zagrljaj taj dopire sve do srca tvog,
sjedinjuje nas u ljubavnu noć.






Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen