Nocturno.........

U jednom nedeljnom svitanju, na granici sna i jave, uzdrhtala od tuge, istrgnuta iz trenutka postojanja ona, uznemirena novom stvarnošću, izađe pod koplja dnevne svjetlosti. U igri svjetla i sjene ugleda sjećanja, vjerne međaše vremena. Stajali su ukopani kao olovni vojnici iz neke druge priče. Zastave, kojima su obilježavali taj tužan trenutak buđenja, su visile na pola koplja i zatvarale puteve svjetlosti do vrata njenoga srca. Na njihovim rukama se umjesto praskozorja zrcalio mrak proteklih dana i gasio puteve ka povjerenju. Potražila je odgovor u plamenim jezicima vatre jednog prijateljstva koje je dogorijevalo siluetom tisuća pitanja. Tišina tog nedeljnog dana se razbijala na strunama harfe anđela čuvara i uranjala u dubinu duše.  U koridorima uspomena je zavijao bjesan pas koji je trgao zadnje komadiće vjerovanja. Na zaslonu njenih nutarnjih očiju su se redala slova nabacane mržnje koja je kristale krvi pretvarala u zeleni led očiju kojima je vjerovala. Srce je otkucalavo samo svoje probne odkucaje i čekalo novi rafal bijesnila. Stigao je gaženjem po cvijetnoj livadi perivoja koji je bio njegovan uzajamnim povjerenjem. Mislila je. Danima su  izmenjivale maliove, šezdesetak dnevno, danima su djelile tajne i tkale nevidljive niti zajedništva u jednoj istini koja je očito bila samo njena. Dan prije iznenadne paljbe optužbi dobila je pismeno priznanje da joj je "jedina" prijateljica u koju ima povjerenja. A onda, kao grom iz vedrog neba, preokret. Revolucija  svijesti ? Pranje prljavog rublja na sajmištu taština, odavanje tajni jezikom kumice sa placa, ograđivanje od svega što je ikada napisala, razbijanje kristala koji su izrastali iz virtualnog prijateljstva i doživjeli svoj vrhunac u odajama doma njene majke. Stajala je omamljena sjećanjima u tajnovitom vrtu sjećanja. Aprilski vjetar je donosio miris proljeća i tek procvalih ljubičica. Pred oknima duše se vrtio film njihovih susreta. Na dlanovima osjeti  čvrstinu stiska njene ruke, čvrstinu koja odaje snagu karaktera. Razgovarale su gledajući se u oči. Imala je osjećaj da ti smaragdi zrcale istinitost prohujalog vremena.  Na granici između jučer i sutra, u trenucima sjete, ona danas čita njene davne poruke i osjeća bol, tupu bol koja zaustavlja dah. Jezajem tišine ona zamoli anđela čuvara da tužna sjećanja odnese u rijeku zaborava  i potopi ih u nezaustavljivoj bujici prolaznosti i bezglasno reče,

"Bilo je lijepo dok je trajalo, za sve lijepo ti hvala draga prijateljice."

Niz obraz joj se otkotrljala suza i pala na laticu ruže iz vremena poezije prijateljstva.  

http://sretan-trenutak.blogspot.com