U svitanju jednom začuh kucanje na oknu duše, anđeo iznikao iz svjetlosne dimenzije moga postojanja je donio pismo ispisano slovima nebeskoga sjaja. Miris cvijetnog sna se širio dušom, sa jezera sreće se širio anđeosko- vilinski poj. Tajnovito pismo anđela čuvara, branioca mojih djetinjih snova, probudi u tom buđenju sreću i ja osjetih njen zov. Simfonija sna, čarolija izrasla iz stiha što se krije u snenoj mi duši, liječi tuge oblacima iz kojih nektar neba kristalima sreće moju budnost snatri. Anđeoska slova iskre dušom mojom, iskre kroz koprene oko srca iznjedrene i trepere zvjezdanim sjajem, putevima neba, mostom kojim me anđeo moj dragi ka vječnosti zove. Nevidljiv, neznan gost snova mojih, taj netko u srcu se krije, anđelom ga zovem, anđelom što svako jutro pismo snova ispisano slovima od zvijezda u moju dušu šalje i ostavlja znamen ljepote, dobrote i toplote u jutrenju zlatnom na hridi moga oceana snova. Lutam snena nepoznatom stazom, snivam o ljepoti što se u sutonu krije, dlanovi miluju, u nebeskom vrtu procvijetali cvijet, taj čudesni željeni svijet,da se anđeo svojim treperavim sjajem, u ljubav, u ljepotu života slije. Koplja dnevne svjetlosti, kao znak Kupidove smjelosti, taj čudesni trenutak zrelosti budi sjećanja, pronalazi uspomene u prošlosti izgubljene i pretvara njihovu prošlu ljepotu u treptaj snenog oka i anđeosku dobrotu. Iskre sjećanja, uspomene se bude, sve one zaboravljene tuge, neki rastanci zalutali u daljine, trepere bojama čarobne svjetlosne duge. Vidim staru trešnju u odori kiše i srce urezano, srce koje ne voli više, a na suhoj grani poezija vode sjaji blješte kristali i smiješe mi se u potaji. Čujem pjesmu, umilni glas vjesnika neba, simfoniju koju srce sada treba, ljepotica noći, ona zvjezda sjajna, jutra najavljuje bajna, ljubav, u srcu vječno skrivena tajna, Anđeo ljubavi mi šapuće nježnim glasom isplakane suze su tek poezija vode i tvoj kristalni put do željene slobode. Svjetlosni zagrljaj anđeoskog bića, ljubav ogrnuta nebeskom toplinom, utopljena u nektaru, u kapljicama sreće, u okusu drevnom, tog božanskog pića. Očima nevidljiv i vidljiv srcem mojim Anđeo čuvar nad dušom mojom vječno bdije, a kad tužne misli u srcu se roje, ta vječna straža, u srcu srcem svojim nove snove snije. Ljubavlju svojom, ljubav mojuod uljeza brani. Anđeo čuvar, čuvar mojih tijela, očima nevidljiv, ali dušom vidljiv, sjenka duše moje, srcu straža vječna, ponekad ne znam je li doista Anđeo ili samo moje duše sjena. Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, sjeno sjene duše moje snene, hvala ti što živim i što sjenom duše svoje snene radost života i pjenu sretne pjene, u pjenu radosne pjene, pjenušavom snagom svoje duše snene pretvaram u ljepotu vječne božje pjene. Vidim te srcem, čujem dušom tvoje poruke snene
"Neboj se dušo, mi ćemo zajedno ubijati tugu, pobijediti besane noći, ugasiti strah u radosnoj kupki svjetlosnog zagrljaja naših snenih duša."
Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi, očima nevidljiv, srcem mojim vidljiv, ti vječni stražaru na portama duše, ti vječna stražo na porti života, sjenko duše moje, hvala ti jer zauvjek čuvaš, drevna snoviđenja, a život svjetlošću svojom pretvaraš u sanjane snove.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen