Suza vremena....

U uspomenama se iskri suza vremena u kojoj nazirem sliku mladosti i sjećanje na davne snove. Vidim te kako izranjaš iz vječnosti i bdiješ nad mojim usnulim srcem. Zrcaljenje tvoje duše u kristalu uspomena još uvijek nije izgubilo sjaj, vjetar donosi muziku tvoga osmijeha u moj zagrljaj. Plima osjećaja je izbrisala tragove svih prošlih tuga, svih onih boli u kojima smo se utapljali tražeći izvor istine, izvor ljubavi, izvor čudesnih kapljica u kojima se zrcali oaza sreće. Vjetar je zbrojio sva naša lutanja, svemir je upio naše misli, naše osjećaje, naše razgovore i zatvorio ih u kristalnu suzu vremena, u kristal iznjedren iz bezvremene rijeke ljubavi. Sklupčana u oazi vjerovanja osjećam spokoj prvih susreta, uzbuđenja prvih milovanja, nježnost prvih poljubaca. Uranjam u suzu vremena i plovim bujicom života, oživljavam naša davna lutanja beskrajem snova. Blješti suncem obasjanana kapljica iz rijeke vremena, iskri još uvijek na površini svijesti, svijetli kao dokaz postojanja naše djetinje sreće, kao znamen ljubavi skrivene u zelenom svemiru naših davnih previranja. Na pučini trenutka, u jednoj jedinoj kapljici se ogleda naša ljubav, tajnovita oaza iz koje smo onda davno, u vremenu prije vremena, sretno iznjedreni, mirno odplovili u bezvremenost postojanja.

http://sretan-trenutak.blogspot.com

http://jutro-poezije.forumotion.com/pjesme-f6/bezvremeno-putovanje-vremenom-by-artemida-t44-60.htm#279