Anđele moj dragi, čuvaru moj blagi..........odšaputah davnu molitvu i osjetih smirenje, osjetih blagi dlan vječnosti na uzdrhtalom srcu i dah istine u duši. Oprosti mi grijehe, šapnuh još jednom anđeoskom biću koje od djetinjstva nad mojim snovima bdije. Uguši ljutnju i bijes u meni, vrati mi dječje sne. Osluhnuh jecaj tišine u dubini svijesti, anđeoski glas mi titrajima srca govori o križnom putu koji moram proći da bih se uspela na Maslinovu goru, da bih pod križem čula riječi oprosta. Per aspera ad astra, zvoni u duši dok se san tiho spušta nad svijest. Koračam trnovitim putem ka raspelu i padam pod križem krivnje, svaka tužna, ružna i nesretna misao me bičuje i prisiljava da se uspinjem ka oltaru života. Sjećanja, stražari na vratima vremena, me uvode u katedralu u kojoj sam krštena. Na žrtveniku gori svijeća, plamen iz kojeg sam iznjedrena tinja tugom zbog izgubljenog vjerovanja. Anđeo spasenja zaiskri svjetlost na nutarnjem nebu da duša vrelo osjećaja nađe, da ne luta uplašena tim, od kristala svijesti satkanim, tajnovitim zamkom njenih nemira. Kada u pustinji srca bjesni pješćana oluja, kada se gušimo u prahu krivnje, u zrncima grijeha Anđeo čuvar kapljice božanskog pića pretvara u rijeku spasa da srce uplovi u zelenu oazu lijepih snoviđenja. U rodnici duše se izvor osjećanja osjećaja krije, u njoj anđeoska rijeka životom romori, u njoj me Božanska iskra grije i ukazuje mi put ka pokori. Zaustavih se pod raspelom svijesti, prošaptah molitvu Anđelu čuvaru, osluhnuh još jednom jecaj nutarnje tišine i začuh kako svjetlosno prabiće sklada zvjezdanu sonatu, šapuće poezija snova, iskri svjetlo nad svjetlima, anđeoskim glasom mi o ljubavi govori.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen