Na međi sna i jave, na obzorju svitanja nove zore svijesti iz podsvijesti izranja veliko sunce spoznaje. Alkemijski zagrljaj anime i animusa, svjetlosni zagrljaj mene i mene u meni. Osluškujem tišinu koraka na Jakovljevom putu ka beskraju vjerovanja. U daljini vidim tornjeve grada ka kojem hrle duše na svom putu pokore. Santiago de Compostela čeka već stoljećima da uronim u njegov sjaj. Osjećam lakoću probuđene leptirice svijesti i lepršam ostavljajući za sobom sebe u kilometrima koje više ne brojim. Na obroncima svijesti susrećem srodne duše ogrnute ljubičastim velom ljubavi. Sa dlanova njinih izvire toplina, iskonska vatra nježnih pripadanja. Pred vratima katedrale stoje čuvari Jakobova vremena i uvode nas u njegov davni san.
Zvjezdana rijeka se njedri u snovolovku svjetlosnih niti
snovi se nižu, slažu se biseri već odsanjanog slapa
iskre suze neba, cvijet života se draguljima kiti
rijeka života se s' oceanom sanja stapa.
Titra trenutak, izrasta u čudesan nebeski cvijet
laticama želja, čežnji i sanja odbrojava sate
mirisnom rapsodijom daruje cijeli svijet
leptiraste sanje se na njemu jate.
Nebeskom rijekom zvjezdani jedrenjek plovi
blješti galija u sjenci vatrometna sjaja,
svilenim jedrom tek uspomene lovi,
šapatom sjena odsanjanog raja.
Lahor sreće miluje njina leptirasta krila
kroz arkade snova prolazi života lađa
dodiruje trenutke nježno kao svila
novo osjećanje zagrljajem rađa.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen