Sonntag, 10. April 2011

Ljubav odjenu purpurnu odoru.....





Osluškuju čudesne tonove oblaka koji dolaze s juga,
trag proljeća u odlasku i
ljeta u dolasku,
jedini put u koji vjeruju
da ih ne proguta tuga.

Dok dan nestaje na zapadnom nebu
ljubav odjeva purpurnu haljinu,
kiti kosu zvjezdanom prašinom
i
nebeskim cvjetovima
jer
teško je živjeti bez utjehe,
tugu dijeliti sa morskim mjenama,
čekati seobu ptica kao jedini znak vremena.




Ljubav
procvijeta ljepotom lavande i
opijena mirisima šapata kojima su
pozdravljali ljeto,
okupana pjenušavom kupkom sreće,
grijana suncem na pješćanom žalu
milovana maestralom,
slavljena pjesmom galebova,
zrcaljena u očima,
ogrnuta čežnjom,
ljubav
postade istina,
kao znak indijskih žena
pečat sreće,
tih i neizbrisiv znak vječne ljepote,
ljubav
okrunjena vjerovanjem
postade himna ljudske dobrote.



Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen