Dok se svitanje bori sa ostatcima tame
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.
Zavoli dan u kojem se budiš,
šapuće mi mjesečina pri odlasku,
zavoli misli i sjećanja,
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine.
Za mrkim čempresima dime se
iskre ljubičastog svitanja.
Pred mojim snenim očima
izrasta zdenac
s krilatim Amorom od kamena
koji nijem poeziju ruža sanja.
i ona daleka svjetlost skida ljepotici noći
srebrnu haljinu
stojim na obali sna i
prisjećam se
njegove ljepote.
Zavoli dan u kojem se budiš,
šapuće mi mjesečina pri odlasku,
zavoli misli i sjećanja,
šapuće mi sijač zvijezda
zaboravljenom muzikom tuge,
dozvoli srcu da diše,
šapuće mi krilati konj
koji me je noćas
nosio u daljine.
Za mrkim čempresima dime se
iskre ljubičastog svitanja.
Pred mojim snenim očima
izrasta zdenac
s krilatim Amorom od kamena
koji nijem poeziju ruža sanja.
Zavoli dan u kojem se budiš,
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris ruža pred mojim prozorom,
ljepota dana u kojem,
u kojem još snena
pozdravljam Danicu
i volim,
doista volim dan u kojem se budim.
ruke sijača zvijezda
još uvijek prebiru po harfi
tiho, još tiše
zvuci tuge postaju cvrkut ptica,
miris ruža pred mojim prozorom,
ljepota dana u kojem,
u kojem još snena
pozdravljam Danicu
i volim,
doista volim dan u kojem se budim.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen