Jecaj tišine

U zagrljaju vremena, na platformi želja, na zaslonu duše začuh jecaj tišine. Zaustavljena u naručju sna osjetih blizinu, nježnost i toplinu sreće. Grad je uranjao u zlaćani oblak sutonske zvijezde, na obzorju su sjene igrale svoju igru sa strunama anđeoske lutnje,  koja je nježnim zvukovima gušila šapat zadnje slutnje. Bez početka i kraja tonemo u kristalnu kuglu povjerenja i pripitomljenim orkanom sa visova odlazećeg dana skupljamo olako razbacane krhotine davnih snoviđenja. Na oltaru trenutka dogorijeva svijeća prošle tuge i iz plamena se rađa ona davno zablistala iskra na nebu nadanja. U dubini pogleda se zrcale kristali snova, lučonoše sreće otvaraju nove staze kojima odlazimo u ovu noć bez mjesečeva srebra. Na pučini žudnji jedna svićarica razbija tminu i tišinom pozdravlja buđenje strasti u podmorju duše. Osluškujem jecaj vremena i pozdravljam povratak sjećanja na sva ugasla uzbuđenja, osjećam dlanove ljubavi na još mirnom srcu i nadolazeću bujicu podmornice novih osjećanja. Iz tvoj pogleda izranja mjesečev sjaj i budi zaboravljenu plimu osjećanja,  otvara već davno zatvorenu školjku na pješćanom žalu vjerovanja. Prakozorje iskri na horizontu svijesti, prebire po strunama tišine i svjetlosnom serenadom budi usnule zvijezde. Srce izranja iz nepostojanja i broji korake sjedinjenja u ovu tihu, bezglasnu zahvalu satkanu u plesnom stihu, u neispričanoj ali doživljenoj priči na platformi probuđenih želja, na pučini uzdrhataloj od novih snoviđenja.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/