Lara's Theme je pjesma o ljubavi. Zatvaram taj dio vremena u uspomene i zaboravljam tugaljivu istinu ispisanu u sjećanjima. Zlato se iskri u sunčanoj zraci i šapuće istinu o porijeklu svjetlosti. U arboretumu sjena odzvanja zenit vječnosti i odnosi nas na izvor na kojem uronismo u krug ljubavi i postadosmo biverzum bezvremena. Pitam se je li ovo san ili java ili je tek kristalna suza vremena u kojoj se zrcali prošlost i sanja budućnost. U titrajima nebeskih sfera prepoznajem rapsodiju boja i čujem sonatu ljubičastog sna, vidim Atlantidu izgubljenu u oceanu davnih utopija. Uz mene koračaš ti, nevidljiv, ali osjetljiv dušom vjetra koji mi mrsi kosu i miluje sjenu mjesečeva sjaja na mojim obrazima. U bisernim suzama sedefastog horizonta spavaju razlomljene linije sudbine i čekaju buđenje suđenice koja će utakati nova križišta na stazama stvarnosti. Maštovitost tvoga uma izranja iz sjećanja i crta konture jedne nove istine. U dalekoj zemlji ispisanoj na stranicama Pasternakove knjige ljubav podnosi udare sjevernog vjetra i u zaleđenoj dači otaplja trenutke straha i strave. Uranjam u priču o trganju carskog znamenja i koračam dalekom stepom ka susretu u ljubičastim snovima. Probijam se kroz sniježnu oluju i izranjam na sunčanoj strani ulice grada u kojem je ljubav proklijala proljećem. Zaustavljam se na tračnicama tramvaja zvanog čežnja i ne dozvoljavam da se odigra kraj ispisan na pergamentu svijesti. Sa asfalta nas ljubav odnosi u renesansni perivoj davnih snoviđenja, a tonovi vječne melodije nas sjedinjuju sa trenutkom u kojem praznina postaje punina postojanja. Zlato se iskri u sunčanoj zraci i šauće istinu o porijeklu ljubavi.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen