Da mi se vratiti u mirne vale djetinjstva mog, na oltar snova i opet bezbrižno snivat san o ljepoti prijateljstva. Na valovima davnih snova, iz pjene ljubičastog beskraja, izranja srebrna kočija koju, dodirnuti ljepotom svitanja, morski vranici odnose ka vratima vremena. Na dalekom otoku bog vremena u svojoj pohlepi trga komadiće ljepote i baca ih bezdan nepostojanja.
Nošena vjerovanjem u ljepotu istinskog postojanja, stojim na vratima vječnosti, na oltaru života, opraštam se od jednog lijeog sna. Sjenka moje duše korača tepihom svitanja i traži nestalo sunce na svojoj putanji do vječnosti. Noć i dan sjedinjeni buđenjem, a ona kao zalutala rajska ptica savi gnijezdo u beskraju i sakri se u njedra svemira. Koračam jecajem nebeske tišine, budim usnulo sunce da odvojim dan i noć, da bude svitanje, da ljubičasti san potraje, da zaborav ne bude bolan. Praskozorje me grli mirisima proljeća i isplakane suze pretvara u kristale uspomena. Osluškujem otvaranje latica tek procvjetalih ljubica na travnjaku ispred terase. Na obzoru ovog jutrenja vidim sjenku prijateljstva u odlasku. Ogrnuta plaštom plavoga baršuna uranja u neki tuđi san i nestaje u magličastim daljinama zaborava.
Ne tuguj srce za nečim što nije bilo, ne tuguj za onim čega nije bilo, ne tuguj dušo jer to nije izdaja, to je bila samo tvoja zabluda. Šapat ljubavi se spušta kao melem u tišinu koja me razdirala.
Ljubavi, ti si tu, čujem te vjetrom u strunama nebeske harfe, vidim te u plesu sa oblakom, prepoznajem te u tajni sljedećeg trenutka, u treptaju božjeg oka.Ti si tu u ljubičastom svitanju, na dlanu s kojeg se uzdignuh na ovu putanju ka vječnosti i vječnom sjedinjenju svitanja i sunoćavanja, u ljubavi cvijetova i pčela, vjetra i peluda, lepršanja leptira i treperenju ružinih latica, granama breza i suzama neba, u vječnom nastajanju ljepote, u neuništivoj snazi koja se rađa proljećem, živi ljetom i vjetrovima uspavana nestaje u jesenjim maglama, da zimom dotaknuta prespava umiranje i ponovo svane proljećem uvijek lijepa, majka ljubavi, energija buđenja i snivanja, rađanja i umiranja, tvojim svijetlom obasjana, tvojom toplinom ogrijana, moja predivna odora, ta čudesna, ponekad svojeglava, ali uvijek budna čuvarica ljepote postojanja. Ti si tu i kada te nema, tajno vremena i snago trajanja, ti nevidljiva energijo, izvoru sjaja i blještavila ovog ljubičastog oceana po kojem sretna jedrim i na žrtveniku života dijelim sreću sa sretnicima.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen