Ti i ja i suza na licu vremena.
Akordi tuge nas zaglušuju,
krik umiruće ljubavi,
vrisak boli u srcima
jer smo joj rastrgali odoru,
na prsima njenim gnječili cvjetove ljepote,
palili vatru grijeha,
a oči njene su praštale,
oči dva jezera nebom obojena
srebrom mjesećine osjenjena,
samo oči su opraštale i
opraštaju još uvijek.
Ti i ja
u suzi na licu vremena sjedinjeni,
nekim dalekim,
samo nama nevidljivm,
svijetlom zagrljeni.
Iz njenog treptaja oka,
oplemenjeni trenutkom opraštanja,
koraknusmo koritom rijeke zaborava.
Vjetar je pjevao
o ljudskim čežnjama,
zvijezde šutile o snovima,
kišile su neisplakane suze.
Ti i ja
sjedinjeni u istini rastanka,
oko nas je bila noć,
a na horizontu,
tamo daleko iza oblaka,
rađala se svijetlost
okrunjena našim tek naslućivanim snovima,
koje danas,
u svjetlosnom zagljaju neba sretni,
sanjamo zauvjek odvojeni.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen