Jednostavno ljubav.........

U oluji ruža osjetih matematičku simetriju fizičkoga tijela i ritam Bachovih sonata, u treptajima leptirića u srcu začuh Pitagorinu simfoniju nebeskih sfera, u tvom postojanju u sjećanjima vidjeh akustičnu sliku venerinog zlata, u sanjanom koncertu zvukova prepoznah mirise sa našeg staroga škvera. Sjetih se leptiraste galije i sonate od snova kojom smo znali nebom odjedriti, osjetih iskrenje iskre na pepelu sjećanja u ovoj prividnoj tmini dnevnih zaduženja. Poželjeh dotaknuti strune nutarnje harfe i u sebi probuditi stare snove, da u zagrljaju uspomena, u glasu crne pjevačice  ponovo čujem zov mladosti i ona davna nježna uzbuđenja.
To je trenutak u kojem odlutam stazama samo srcu znanim, putevima naših zajedničkih koraka, vrhuncima uspomena, krajolicima srca, pejsažima suncem duše obasjanim. Na misaonom vrancu tada jezdim lijepim sjećanjima, a onda slijećem na pučinu oceana snova i kao naša stara karaka, uplovljavam u mirne luke sretnog trenutka postojanja. U jednom tužnom  trenutku se prestraših da te je život odnio u daleke vanzemaljske vode, tebe čuvara mladosti i sudionika mog vremena, tebe uzroka stiha i pjesama koje su samo za tebe stvarane. Za tebe mog suputnika snovima produžih prekinutu liniju u svemiru naznačenih staza, zbog tebe oprostih onima sa pečatima pradavnoga grijeha, zbog tebe zakoračih u  pustinjsku oluju strahova i sumnji i izdržah put do sanjanih oaza. Susreli smo se u zagrljaju bezvremena, još uvijek me miluješ kada se nove tuge zazrcale u kišama, kada zamirišu trešnje, jagode, grožđe i žute dunje, kada kotač života odpleše svoj puni krug u uspomenama. Tada čujem sonatu od ljubavi i vjerujem u kraj naše još nedovršene, vidim je u tragovima duše, u stopama sanja koje su srcem osmišljene.  Osjećam jednostavno ljubav.

http://sretan-trenutak.blogspot.com/

Pripremi za ispis