Zagrlio si me.....

Na horizontu snova,
tamo gdje želje razbijaju tišinu
neka zalutala barka
spusti jedra na pješćanom žalu vjerovanja.
Ruke mjesečine raspletoše kose
anđeoskog sjaja, a

nebesko glazbalo dotknuto Neptunovom rukom

zatreperi simfonijom mora.

Kao Pompeji su bila moja sjećanja,

bjesom vulkana ugušena,

lavom okamenjene ljepote prošlih

i nemogućnosti spoznaje budućih dana

uspmene su vjekovale u dubini duše.

Kao pradavna ljubav Neptuna i Salacije

skrivena u ruševinama srca su bili moj snovi,

vrtlog pomućenih stanja,

tunel na čijem izlazu je stajalo maglovito zrcalo,

u kojem prepoznah trag tvog postojanja u meni.
Beskrajno more želja,
pučina bez tragova spasenja,

Neptunovo carstvo puno strahova,

uzburkana praznina puna čežnji za susretom,

puna žudnji za zagrljajem,

puna neisplakanih suza.

A onda iznenada u jednom sutonu
smješeći se,
jedna velika riba
izroni u moj san.
Doplovih na delfinu spasenja
u tvoj zagrljaj i začuh zvuk orgulja,
 Neptunov dar  morskim vilama.
Zbog naših davnih istina odgonetnuh u sebi tajnu,

koju sam nosila kao spomen na davna vremena.

Odgonetnuh nerješivu jednadžbu naše dvojnosti,

neisplakane suze i vječni znak pitanja na usnama.

Ljubav je bila zatvorena u labirintu prošlih godina,

bez putovnice i propusnice, izgubljena u kaosu života.

Kao Salacija u Neptunov tako ja utonuh u tvoj zagrljaj.

Delfin se smiješio, a morske orgulje su prosipale plimu sreće.
Osluškujemo nježne tonove morskih orgulja,

to zvukovi nebeskog glazbala  pjevaju o ljubavi,

a more i nebo se grle ljepotom ovog predvečerja.

Dva delfina, sretna u svom postojanju,

zaplesaše ljubavni ples i pozvaše nas

u trenutak buđenja iz sna

istkanog iz drevnog mita o Neptunu i Salaciji.

Zagrlio si me na granici sna i jave u trenutku umiranja dana,

a dva galeba poletješe u vječnost
noseći u kljunu znak našeg sjedinjenja.

http://sretan-trenutak.blogspot.com  

http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=29119