Srce pamti, srce u sebi krije titraje iz vremena oluje ruža u kojoj se pitalo odakle dolazi ljepota i uznemireno tražilo puteve ka sreći. Srcem danas šapućem srcu svakog čovjeka, slijedi krik uplašenog galeba, ponudi mu gutljaj svoje dobrote i rastjeraj sve oblake tuge nad hridima ljudske strahote. Kapljicama strasti gasi žeđ ožednjelima na izvoru nespoznate dobrote, pokaži put tragačima bisera što izgubljenu sreću traže i na vratima duše ne osjećaju snagu vječne straže. Svim toplim dahom osuši suze na njihovim obrazima, crne, gorke, nezaustavljive suze koje i bisere u crni prah pretvaraju i od svjetlosnih zrnaca u dubini svojih duša tminu stvaraju. Srce, ti čudesna galijo puna ljudske dobrote, usidri se u njedrima gladnih ljepote, u njedrima punim strahote, u njedrima bez ljubavne toplote. Postani sunčana oaza u pustinji bijelih snova, mak u usahlom žitu trulih plodova, voda u toj tugom isušivanoj Sahari, žeteoc žetvi neizživljenih izazova, budi srce tužnom srcu u osjećaja pustari. Budi Noina Arka u vremenu oluje ruža i misaonog potopa, zaustavi bolne urlike svih onih koji ne znaju da je ljubav blaga u svom postojanju, da je ona eliksir svim bolestima, da je melem svakoj duševnoj rani, svećenica svakoj sumnji, liječnica svakoj tuzi. Srce drago postani golub mira i s bijelom golubicom spokoja sjedini strune neosjećanja u spoznaju ljepote i lakoće postojanja. Ne dozvoli ljutnji i bijesu da razaraju kristalni zamak u kojem ljubav vjekuje, obuzdaj podivljale vrance na stazama daleke prerije i uvedi ih pripitomljene na Elizejske poljane duše na kojima dobrota stoluje.
http://sretan-trenutak.blogspot.com/
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen