Na ognjištu uspomena izgara zadnji panj, toplina miluje želje, a tvoja slika nestaje u dimu dogorijelog sna. Moje misli su danas preglasne za tišinu koju želim, slavim slobodu, a osjećam tugu davnog rastanka i čujem vjetar koji je one davne noći odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na oltaru želja i prosuo pepeo nedosanjanih snova. Ti, to su bili snovi i vjetar na seoskoj cesti i ruka na ramenu u kinu. Ti, to je bila sreća i suze pri oproštaju, traženje blizine, dugi telefonski razgovori i pisma iz tuđine. Ti, to je bila ljubav, ali nije bio život. U igri s ljubavi smo mnogo investirali, ulagali dušu, žrtvovali srce i izgubili san, a dobili život. Da, bilo je to davno, produljila sam djetinjstvo do ženskosti i iz sobe pune plišanih igračaka jurnula u život, noseći pepeo djevojaštva u buketu bijelih ruža. Gazeći po snijegu u lakiranim cipelama željeli smo sreći odrediti smijer, pobijediti hladnoću. skidao si cvijeće iz moje kose, stavio si ruke na moja leđa, voljela sam dodir tvoje kože i sudbinu i decembar i vjerovala da ćemo plivajući uz rijeku pobijediti prolaznost. Velika srebrena lopta zapletena u plavoj mreži čuvarice snova zapali krijesnice, razbi tamu zaborava. Čista ljepota naših zadnjih susreta se noćas prozirnim ljestvama spustila s neba i dotaknula moj prozor. Zamagljeno staklo zasja očima sreće. Probuđena zagrljajem svijetlosti osjetih uspomene, tragovi ljubavi oživješe na ružićastom satenu pored mene.
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
poglavlje "Vrata zatišja" str, 35.
http://umijece-vremena.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen