Donnerstag, 14. April 2011

Sacrifice....




U jecaju tišine, u treptaju leptira, u mirisu ruže,
u povlačenju u pustinju želja,
u vremenu odricanja
i blagosti svijesti
koja u dubini duše
budi tugu davnih sanja,
osjećam srž istine i vječni nezaborav
i suzu,
i vrtokret plesa vječnosti,
njegov još nedosanjani san,
njegov dolazak, odlazak i dolazak
na nevidljivom nebeskom vrancu,
 dodir njegovih nježnih prstiju,
dašak bezvremena,
u katedralama skrivena znamenja
i utihnula zvona
do najave uskrsnuća
ljubavi.




Šapat nezaustavljive ljepote,
tka koprenu drevnih stihova,
beskrajni veo dobrote,
vrtokret vječne toplote.

U zagrljaju njegove postojanosti,
osjećam davno žrtvovanje
utkano u ljudske sanje 
došao je
u ovozemaljske živote,
da za duše naše stvori
onkraj divote.




Došao je da prospe sjeme ljubavi,
da vrtovi mirišu laticama sreće,
da izvori tuge usahnu,
da mržnje nestanu,
da život iskri sate
u kojima samo ljubav cvate,

Osjećam dah dobrote, ćutim oprost
jer Ti si srcem opraštao,
u dubini duše
iskri tvoje sjeme i
tvoje nadnuće,
vjerovanje u vječne
ljubavi uskrsnuće.   



Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen