JASNA PONOĆ
Ovo je tvoj sat, o dušo,
tvoj slobodni let
u stanje bez riječi,
daleko od knjiga,
daleko od umjetnosti,
pošto je dan
ugašen, rad savršen.
Te se ti potpuno uzdižeš,
šutljiva, zadubljena,
misleći o predmetima koje najviše voliš:
a to su: noć, spavanje, smrt i zvijezde.
Walt Whitman
Ti i ja jedini, ti i ja u zagrljaju bez početka i kraja, u vrtnji kozmičke zmije, u beskraju plamenih jezika, u vatri početka i pepelu kraja, pepelu iz kojeg ćemo opet uzletjeti u beskraj plamenih strasti koje naslijedismo rođenjem u vrtlogu nebeskog kratera. Sažeti u kapljci vode, u kapi rose, u struni svjetlosti, u zrncu prašine mi zgusnuti u kvantnom skoku energije svemira, mi suza teške vode beskraja i kristal svijesti na portama vječnost. Ti i ja pretvoreni u misaonu sliku na cvijetnoj livadi nebeskoga carstva, mi djeca Lune i Sola, mi vještičji porod na stranicama mističnih knjiga, uzdrahatalo duplo biće sa gozbe bogova, mi stvoreni da služimo i da budemo robovi Olimpa, Panteona i Raja, satrti u materiju kojoj darujemo dušu, stisnuti u najmanju česticu energije koja izaziva umiranje zvijezda, ekspoziju boja, rat galaksija. Ti i ja, mi ljubavnici svjetlosti i mraka, mi sužnji istine, mi skriveni u trenutku svitanja i času sutona, mi vjekujemo na trnovitim stazama ka zvijezdama i umiremo pjevajući, da bi se ponovo rodili pjevušeći istinu o rađanju i umiranju svjetlosti na obroncima sna i jave, u dubinama oceana, na brežuljcima izgubljenog kontinenta, među laticama kozmičkog cvijeta, u kristalnoj piramidi na vrhu svijeta, u arboretumu snova. Ti i ja sjedinjeni u prvom i posljednjem čovjeku.
http://sretan-trenutak.blogspot.com
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen