Godinama sam razbijala divne stare slike naših priča, a ožiljke od onda danas nosim kao nakit, a gorčinu nekih uspomena osjećam kao prešućene vrijednosti. Zatvorila sam šutnju među dlanove i kada podignem ruke preme svjetlu vidim lepršanje leptirovih krila i ljubav. Na dlanovima su ostale uspomene davnih zagrljaja, šaputava svjetlost nježnih dodira i kristalno jasna slika neuništive energije postojanja u zagrljaju duše i tijela. Jedna zvijezda je padom dotaknula tišinu. Na srebrenom sagu mjesečine zaplesasmo naš prvi tango. Tvoje usne dio mene, ruke u klupku neznanja zapletoše stvarnost u vir snova. Ti si moje bodljike pretvorio u mekane dlanove, u mom kaosu savio gnjezdo sreće i ja otvorih vrata blagosti. Tiho i elegantno, kao crna pantera spušta se noć. Teške od zvijezda vise ruke neba nad mojim prozorom i zrcale slike prohujalog vremena.
Prisjećam se vremena koje nazivah poezijom ruža, otvaram knjižicu u kojoj skupih sve svoje boli, tuge, razmišljanja, osjećanja osjećaja i osluškujem šaptavu svjetlost prošlosti, vidim nisku od bisera koje smo slagali u vjerovanja, dvanaest bisera, blješteći svjedoci godina koje sam danas zatvorila u galeriju uspomena. Pjesme koje sam onda pisala su izričaj nesigurne duše koja je u svom neznanju tražila ljubav na zvjezdanim stazama bezvremena. Čitajući te davne stihove osjećam titrajuću energiju koja je nizom godina promijenila oblik i postala moja istina o životu. Nazivi poglavlja u knjizi odaju moja davna previranja. "Sjećanja, ti mostovi pod kojima se budim", "Vrata zatišja" i "Portreti" u njima je složena ljubavna priča jednog davnog svjetlosnog zagrljaja, zbirka pjesama koju je Jure Kaštelan u svojoj recenziji okarakterizirao kao dnevnik sna, ljubavi i vatre, kao težnju za cjelinom izgubljenog i razbijenog smisla postojanja. Ta knjiga pjesama je nastala kao slobodno disanje srca.
http://sretan-trenutak.blogspot.com/
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen