Ljubav je zrcaljenje duše u sretnom trenutku postojanja, putokaz ka stvarnosti, oblik subjektivnog tumačenja procesa koji se zove život, njeno neposredno preslikavanje, neposredno, osobno doživljavanje sebe i svijeta oko nas bez obzira na njegovu realnost uvjetovanu prirodnim zakonima. To je filozofsko- osjetilno, osjećajna definicija pojma stvarnost, jer su prirodni zakoni, iz kojih je nastao univerzum i čovjek u njemu, još uvijek nedovoljno razjašnjeni.
Iz sinteze Aristotelove filozofije i kršćanske religije su proizašli problemi spoznaje stvarnosti i pitanja koja još uvijek nemaju prave odgovore. Pitanje kojim su se bavili agnostici, filozofi kao što su Hume, Berkeley, Kant, Comte, Spencer se danas proširuje u pitanje da li pored svijeta u kojem živimo postoje još beskonačno mnogo paralelnih svijetova. Agnosticizam je učenje koje negira mogućnost potpune spoznaje apsolutnog. Uči nas da postoji određena granica spoznaje koju je nemoguće prekoračiti. Riječ "agnostik" u suštini znači "bez znanja". Agnosticizam je intelektualno pošteniji oblik ateizma. Agnostici tvrde da se Božje postojanje ne može ni dokazati ni opovrći, da nije moguće znati postoji li Bog. Biblija nam kaže da moramo prihvatiti vjerom da Bog postoji. Bog je duh i duša vremena tako da ga nije moguće vidjeti niti opipati. Ukoliko se Bog ne odluči objaviti, u suštini je nevidljiv našim vanjskim osjetilima, njega se može samo osjećati. Božja se opstojnost može jasno vidjeti u svemiru osjetiti u prirodi i potvrditi u našim srcima.
Slijedim spiralnu dinamiku ljubavi, uranjam u njen vrtlog, slijedim etiku i estetiku njenog izrastanja u osjećanje osjećaja, uranjam u gnostički trenutak svijesti i spoznajem mogućnosti odluka koje me usmjeravaju u životu. Pričinja mi se da se nalazim na hodočašću ka Santiago de Compostela. Put je dobar, ali uzak, put koji vodi čovjeka u život, za razliku od širokog i prostranog puta koji vodi u pakao. To je put za dobre ljude jer se poroci smanjuju, kreposti rastu, grijesi se praštaju. On je pokora za pokornike, a zvjezdani put za pravednike, ljubav, vjera u uskrsnuće, udaljavanje od pakla, uspinjanje Jakovljevim ljestvama ka željenom Raju.
Tu u dubini sebe uranjam u samozatajne dubine svijesnosti, plivam između koraljnih sprudova spoznaje, izranjam na pučini trenutka u kojem se prostiru nebeski pejsaži puni cvijetova ljubavi, mirišljavih latica iz oluja prohujalog vremena. Prolazim kroz sfere mudrosti, znanja, vjerovanja i zaustavljam se na uzvišenom sprudu osjećanja osjećaja ljubavi. To je onaj čudesni treptaj oka u kojem slutim nedokazljivo postojanje Boga u svakom djeliću tijela u toj katedrali u kojoj on vjekuje. Udišem spoznaju i dozvoljavam srcu da diše ljepotom i lakoćim tog najvrednijeg osjećanja koje mi je darovala vječnost. U ovom gnostičkom trenutku spoznaje osjećanja osjećaja ljubav slijedim trag sunca i uranjam u dubinu očiju boje sna, u Rajsko carstvo sretnog postojanja.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen