Željela sam tvom imenu
darovati budućnost
dozvolivši plimi strasti
da oplahne pupoljke života.
Osjetih treperenje makova u maju
i grč zemlje i osvetu neba.
Na purpurnoj livadi mrtvih snova
dozvolih tvom očinstvu
da odsanja san bez mene...
Ti mene nikada nisi optuživao,
uvijek si krivio druge,
one koji se nisu mogli braniti,
a ja sam krivnju nosila u sebi,
iz nje sam izrasla,
razvila sve promjene
na sebi.
Ti me, doista nikada nisi optuživao
ti ne negiraš i ne potvrđuješ,
ti ostavljaš otvoreno srce moje
u zatonu nade
i postojanjem tvojim
dodiruješ misli,
pretvaraš ih u strune
svjetlosti danje.
Na početku je sve bilo drugačije,
bili smo otvoreni i sebični.
Danas smo daleko.
Dođi da ti pokažem ljepotu postojanja
bez posjedovanja,
a onda idi.
Na početku sam bila nezasitna,
a danas bih slavila tvoj dolazak.
Razumiješ li?
"Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb, 1987.
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen